"Podla, podmukla, okrutna bolest... Bolest koja krade, koja otima... Sjećanja, misli, sposobnost vaše osobe. Bolest koja u vaše živote ne unosi samo bol, tugu, unosi i tamu, bijes, gnijev, toliko do prije nje nepoznatih osjećanja... Ono čime joj se možete suprotstaviti je samo i jedino LJUBAV, vrijeme za vašu osobu, osmijesi, da bi te lijepe slike ostale dio vas i da ih pamte... JA PAMTIM!" Željka Bajčetić (ćerka osobe oboljele od demencije) |
Život sa osobom oboljelom od demencije nosi sa sobom značajne promjene u svakodnevnom funkcionisanju kako oboljelog, tako i članova porodice. Pomenuto stanje izaziva zavisnost od okoline, a društvo povlači sa sobom izolovanost, marginalizaciju i stigmu. Zbog stigmatizacije dolazi do socijalne izolacije oboljelog i članova njegove porodice, što dodatno pogoršava njihovo ionako narušeno funkcionisanje.
Savjeti porodicama koji imaju člana oboljelog od demencije:
- Planirajte dnevne aktivnosti,
- Podstičite nezavisnost oboljele osobe,
- Pomozite joj da sačuva dostojanstvo,
- Izbjegavajte sukobe,
- Postavljajte jednostavne zadatke,
- Upotrebljavajte smisao za humor,
- Održavajte komunikaciju,
- Podstičite kondiciju i zdrave navike,
- Pomozite im da koriste svoje očuvane sposobnosti,
- Nemojte optuživati sebe niti oboljelog – zapamtite bolest je uzrok!
Planiranje dnevnih aktivnosti je važno kako za oboljelog, tako i za člana porodice ili za osobu koja ga njeguje - njegovatelju će smanjiti opterećenje, a oboljelom će pomoći da očuva samopoštovanje.
“Starost ne može da se zaštiti od ljubavi, ali ljubav se lako štiti od starosti.” - Coco Chanel
Primjeri isplaniranih dnevnih aktivnosti su:
- Ujutro (održavanje lične higijene, oblačenje, doručak, čitanje, kratak odmor, šetnja ili neka aktivna igra);
- Poslijepodne (ručak, čitanje novina ili gledanje televizije, pranje sudova, slušanje muzike, posjeta prijatelja, kratka pauza ili spavanje);
- Uveče (večera, čišćenje kuhinje, igranje karata, gledanje filma, masaža, kupanje, spremanje za spavanje).
Cilj ovakvih aktivnosti jeste:
- Poboljšanje kvaliteta života,
- Unapređenje psihosocijalnog stanja,
- Poboljšanje socijalizacije,
- Podsticanje kreativnosti,
- Intelektualna i fizička stimulacija,
- Pomažu da se osoba osjeća korisno,
- Zadovoljenje duhovnih potreba
Ove aktivnosti se moraju odvijati na bezbjednom mjestu i treba ih pojednostaviti. Potrebno je izabrati one koje su dobre za kognitivnu i senzornu stimulaciju, ali i one koje najviše zaokupljaju osobu (šetnja, igranje sa kućnim ljubimcima, slušanje muzike i sl.).
Najčešći problem sa kojim se susrećemo u radu sa osobama oboljelim od demencije je komunikacija. Oni imaju poteškoću da pronađu pravu riječ, zbog čega im je govor nerazumljiv, teško mogu logički razmišljati i sve češće se zbog toga oslanjaju na neverbalnu komunikaciju.
Moramo imati u vidu da je svaka osoba individua za sebe. Njihova otežana komunikacija je posledica bolesti, a ne njih samih. Žive u svijetu koji se razlikuje od realnosti. Moramo biti realni i strpljivi. Sa njima se ne treba raspravljati, ne treba ih kritikovati, ni ispravljati, a što je najvažnije oboljele treba tretirati sa poštovanjem.
Tehnike efikasne verbalne komunikacije su:
- Uvijek se oboljelom obraćajte njegovim imenom i predstavite
- Govorite sporo i
- Budite jednostavni.
- Stavite akcenat na samu osobu – ističući je i uvažavajući kao i sve
- Vodite računa o tonu glasa!
Stariji treba da budu aktivni učesnici u prevladavanju svojih problema, a ne slijepi posmatrači drugih koji su donosioci odluka u njihovo ime. U radu sa starijim osobama moramo biti usmjereni su na stvaranje pozitivnih vjerovanja, vjerovanja u sopstvene snage i mogućnosti, socijalnu komunikaciju, materijalne mogućnosti, socijalnu podršku, kao i na zdravlje i energiju.
Briga o starijim licima nije samo zadatak porodice. Sve više obaveza na sebe treba da preuzme društvena zajednica. Crna Gora polako stvara ambijent i sistem socijalne zaštite koji omogućava produktivno, zdravo, pozitivno i dostojanstveno starenje, putem institucionalnih i društvenih mehanizama koji podržavaju potencijale starijih da vode kvalitetniji život i doprinose društvu u mjeri svojih mogućnosti i potreba. Na tom putu će joj se pridružiti i JU Dom starih "Nikšić".
Šta podrazumijevamo danas pod starošću? Kako se ophodimo prema starijima? Da li smo svjesni da nas sve to čeka? Da li je briga o njima naša obaveza, dio društvene angažovanosti ili posao budućnosti?
Šta sve činimo da bismo im omogućili plemenitiju starost? Sve ovo su pitanja nad kojima se moramo dobro zamisliti. Starost treba da predstavlja period života u kome će čovjek uživati u plodovima svog rada, jer će mu se sada vratiti sve ono što je uložio u sebe, porodicu i stručno usavršavanje. Starost predstavlja slobodu da se čovjek prepusti onome šta najviše voli i što mu prija, a za šta ranije nije imao dovoljno vremena.
Tekst: Jelena Kovačević, psihološkinja u JU Dom starih "Nikšić"
Ivana Vučković, socijalna radnica u JU Dom starih "Nikšić"